just me, myself and I @ this place

(ovo je davno napisano i objavljeno, al kako sam odlucila brisat skoro sve sa bloga ovaj post definitivno ostaje.)

Tu sam, negdje gdje mi mozdane vijuge izbjegavaju kontakt sa stvarnim svijetom.
Nije, ne bojim ga se.
Samo ga izbjegavam. Takva sam.
Razmisljam.
Misli lutaju po glavi, ali se ne zaustavljaju, stoga nemam nesto odredjeno o cemu razmisljam.
Pomalo me ispizdjuju ovakva stanja tupila i odlaska u Swaykaland.
Haha – Swaykaland, ne bi da sam Michael Jackson ili Peter Pan...
U svom svijetu, ne letim. Sta bi tek bilo kad bi letila???
Vracam se u proslost.
Tocnije, jedna noga mi je u proslosti, a druga šepa put buducnosti.
Da uzmem stake?
To pitam zato jer je svijet cudan, mozda zapnem.
Nisam jedina kojoj se to dogadja.
Nisam jedina koja pise nesto, a da ne zna o cemu uopce i pise.
Zar trebam znat?
Mogu i ja napisat nesto besmisleno, a da opet itekako ima smisla.
Jos sam tu.
Ziva sam i prezivljavam dane.
Ali, gubim dosta vremena.
Imam vrimena za sve, ali ne znam ga iskoristit.
Nestajem, ali sam tu.
Gubim se u prostoru i vremenu, trosim se na gluposti.
Opet sam u svom svijetu.
Tu nista nema smisla.
Fantazije?
Želje?
Strasti?
Ideali i figure.
Idealiziranje nepoznatog.
Stvaranje savrsenstva u nesavrsenom.
Ljubav?
Ne poznajem tu rijec.
Gubim se.
Budim se.
U stvarnom sam svijetu.
Kompjuter ispred mene, ja pisem.
Citam napisano, nije mi jasno odakle ovo.
Svejedno odlucujem ne brisat.
Dizem se.
Odlazim.

Zivot mi je zbrka od samog pocetka i iz dana u dan mi postaje zbrkaniji - nista nije kristalno cisto, sve se samo magli i zbunjuje me. Prilikom razgovora od prije par minuta ostala sam se zateknutom i cak sa suzom u oku i zapitala sam se - jesam li ja borac ili pak neka budala koja tvrdi da se bori?
Je li po vasem misljenju pojam borba obuhvaca cinjenicu da se ja trudim oko jedne osobe pun kurac vrimena, da se svaki dan probudim sa mislima na nju, da odem spavat i da mislim na nju, da se jebeno nadam danu da se opet vidimo i da cemo biti skupa; da se trudim pokazat ono sta osjecam prema njoj na razne nacine, da vise i sama ne znam sta da napravim i pokazem koliko mi je stalo ili je to samo rijec koja ne znaci ono sta ja pokusavam?

Jesam li kao Don Quijote i uprazno se borim sa vjetrenjacama, sa snagom koja je 50x jaca od moje? Da u biti nema tu nikakvih osoba oko mene, vec da ispada da bitku vodim sama protiv sebe. Kako se bijedno i jadno osjecam na ovu pomisao.

Jeste li kad pozeljeli nekome biti sve, ali apsolutno sve? Ono da vas voljena osoba dozivljava na isti nacin kao i vi nju? Ajme koliko pitanja i ajme kako se ja trenutno posrano osjecam... Ne mogu to rijecima opisat. Feeling koji imam je tako grozan da imam osjecaj da sve ono oko cega sam se trudila da je sklizlo, palo u provaliju poput lavine i u svemu tome pokupilo me u to crnilo... u taj bezdan...

Nekad cak zadivim samu sebe kako sam napravila jedan ili dva koraka naprijed za svoje dobro, a bog zna koliko onih koraka koje me vrate na sam pocetak tuge, boli i odbacenosti. I na kraju zbilja shvatim da bez obzira koliko ja voljela odredjene osobe i bez obzira da bi ja za njih i zivot dala, to jednostavno nije dovoljno... nije dovoljno ono sto ja nudim... i to tako jebeno boli, a nudim sve sta bilo tko od vas moze pozeljet da mu se da... (damn kako mi suze samo klize niz obraze)... i na kraju shvatis da svaka moja prica ima isti kraj, sve osobe koje volim nasle su osobu svog zivota, sve osobe koje su mi znacile, sada su sretne u zagrljaju druge osobe, a ja sam i dalje sama jer sam jadna jer ne dopustam svakome da mi pridje srcu i jer volim samo odredjene osobe i jedino sto zelim je biti sa njima, a na kraju uvijek ostanem sama. Mozda je ipak vrijeme da okrenem novu stranu i zapocnem novo poglavlje, jer su me sva prijasnja izgradila kao osobu, ali i emotivno istrosila - mozda jednom ipak naletim na osobu koja ce me voljet bar upola kao sta ja volim nju... do tad, da zapocnemo novo poglavlje?

...imam sve sto pozelim samo jedno ne, da me neko bar na tren voli zbog mene...

OK, meni apsolutno vise nista nije jasno. Jutros sam vidila da sam banirana i da imam zabranu dolaska na forum i sve zbog posta (koji je Zita naravno izbrisala skupa sa temom), ali fala govnu taj post i dalje je na mom kompu. Tako da kad dodjem ovde ce biti objavljeno sta sam napisala i sta je rezultiralo time da me admin foruma BANIRA.
Postoje i drugi nacini komunikacije, a ne da se zabrani pristup forumu.
Evo post zbog kojeg sam banirana.

Ajmo cure ima da se pojavite - ipak se Global 31.12 zatvara i preostaju jos samo 3 Starkina party-a.
Nadam se da cete uzivat!

Nisam mogla odolit da ne stavim ovaj video kao podsjetnik na proslogodisnji BB! zamalo sam se u gace upisala kad sam opet ovo vidjela! uzivajte mi i vi sa Tanjom i njenom plesu koji MORATE POGLEDAT

ahahahahahahahahahahahahaha

Imam potrebu da pisem i da se ispovjedim na ovom svom sranju od web dnevnika, samo ne znam kako da pocnem i od kuda da krenem. Drzim se onog citata "iz dana u dan ucim na svojim greskama, a greskama nikada kraja" ...

Napisat cu sada nesto sta se meni jako svidja... zove se "covjek u ogledalu"


kada postignes ono sto si zelio u borbi za sebe
i svijet te ucini kraljem dana
samo pridji ogledalu, pogledaj se
i vidi sto taj covjek ima za reci
jer to nije tvoj otac, ili majka, ili zena
cije sudove moras proci;
osoba cije misljenje znaci najvise u tvom zivotu
ona je koja te gleda iz ogledala
jer na putu zivota mozes prevariti citav svijet
i u prolazu ce te ljudi tapsati po ramenu,
ali ce ti konacna placa biti bol srca i suze
ako si prevario covjeka u ogledalu

Curious - Johnny Dangerous




Jonny McGovern - Somethin for the Fellas